POSLOVI
SAVE ŠTRBCA
Važni poslovi Save
Štrbca
Zanimljivo je uočavati čime se sve bavi
revnosni Savo Štrbac, današnji direktor srpskog dokumentacijskog
centra 'Veritas? iz Beograda i aktivni suradnik tužiteljstva
ICTY, a višegodišnji 'tajnik vlade rsk' (A161-15-01,
A161-15-02).
Pozornost nam valja usmjeriti na dopis umirovljenog učitelja
a negdašnjeg četnika Petra Miljuša iz Obrovca upućenog 'vladi
rsk' (A161-15-02).
Savo Štrbac: Bivši visoki dužnosnik Velike Srbije-
sada haaški suradnik
Ured haaškog tužiteljstva surađuje
sa osobom za koju se prema nedavno otkrivenim dokumentima
ustvrdilo da je odigrala važnu ulogu u zločinačkom pothvatu
Slobodana Miloševića tzv. "Velikoj Srbiji". Ta osoba
je Savo Štrbac, direktor srpske organizacije "Veritas".
Upravo on je bio taj koji je odigrao veliku ulogu u pripremanju
kontroverznih optužnica protiv hrvatskih generala.
Novo otkriveni dokumenti pronađeni u Hrvatskom arhivu dokazuju
kako je Štrbac kao vladin tajnik, imao važnu ulogu u srpskoj
okupaciji Hrvatske te je pridonjeo jačanju "Velike Srbije"
i krađi hrvatskog vlasništva. Odobravanje njegova prijašnjeg
rada i sadašnja suradnja s haaškim tužiteljima dokaz su kako
je nerealno da hrvatski generali očekuju pravedno suđenje
u Haagu. Optužnice bi trebale biti odbačene, djelatnici tužiteljstva
suspendirani a sve ovo trebalo bi biti istraženo. Ono što
još više uznemiruje jest spoznaja o Štrbčevoj suradnji s uredom
tužitelja što bi moglo donekle objasniti zašto je suđenje
protiv Miloševića preraslo u takvu farsu.
Savo Štrbac direktor je "Veritas" organizacije,
nevladine udruge. Ipak, ono što ih odaje je karta "Velike
Srbije" koju možete vidjeti otvaranjem njihove Internet
stranice. Štrbac je bio vladin tajnik "RSK". Tzv.
"Republika srpska krajina" obuhvaćala je jednu trećinu
hrvatskog teritorija koji je bio etnički očišćen od srpskih
ilegalnih para državnih skupina koje su svoje djelovanje temeljile
na ubojstvima i ratnim zločinima.
Bivši predsjednik tzv. "RSK" Milan Babić, priznao
je da je "RSK" progonila Hrvate. Priznao je svoju
krivnju pred tužiteljstvom haaškog suda. Toga dana, Haag je
objavio izjavu o činjenicama o kojima se Babić izjasnio. Stavak
33b jasno ukazuje da su državna tijela "RSK" bila
ustrojena kako bi pomogla JNA i paralelnim institucijama na
provođenju plana o zločinačkom udruživanju. Štrbac je bio
dio tih državnih tijela.
Zločini u kojim su ta državna tijela sudjelovala sastojali
su se od istrebljenja i zatvaranja svih ne-srba, etničkom
čišćenju tisuća njih i uništavanju njihove imovine.
Štrbac je odigrao važnu ulogu u ustroju "RSK"- mogli
bi reći bio je okosnica narodne vlasti.
Štrbac je sudjelovao na sastancima vlade. Njegov potpis, uz
potpise ostalih sudionika, jasno se može vidjeti na brojnim
dokumentima sa takovih sastanaka. Kao vladin tajnik nalazi
se potpisan na svim dokumentima.
Štrbac je omogućio funkcioniranje "RSK". U ostalim
dokumentima vidljivo je da je imao i funkciju koordinacije
između odjela.
Neki od tih dokumenata krajnje su uznemirujući. Štrbac je
omogućio jačanje "Velike Srbije". Upućen mu je zahtjev
kojim se traži da "područje Zadra" bude pripojeno
"RSK". Pretpostavlja se da je tu riječ o području
oko Zadra koje je bilo okupirano od strane Ratka Mladića -
a za koje on nije optužen. Štrbac je postupao po tom zahtjevu
prosljeđujući ga dalje, stoga može se smatrati da je sudjelovao
u pokušaju priključenja hrvatskog teritorija unutar "RSK"
i "Velike Srbije".
No nije to sve. Sličan ovome je i zahtjev o preuzimanju hrvatske
firme "Radnik" u Benkovcu. Štrbac o tvornici piše
kao o ratnom plijenu- drugim riječima pljačkanje.
Dakle, Štrbac bi teško mogao tvrditi da nije znao što se događalo
ili da on u to nije bio uključen. Nemojmo pogriješiti: Štrbac
je bio vrlo bitna osoba. Dokumenti "RSK" daju mu
oznaku od 4,7. Takva oznaka objašnjena je drugim dokumentima
"RSK". Oznake su date kao ocjene razine odgovornosti.
One u granici između 4,6 - 5,0 označavaju razinu najviše odgovornosti.
Dokument oznake (03- /01-1992) jasno nam pokazuje način na
koji je vlada "RSK" djelovala. U 3. članku napisano
je da vladin tajnik u svom radu mora usko surađivati sa predsjednikom
"RSK" kao i da mora obavljati koordinacijsku dužnost
unutar "RSK".
Članak 20. govori nam o tome kako vladin tajnik mora dogovarati
sastanke vlade. Članak 34. nam govori o tome kako vladin tajnik
mora brinuti o dokumentaciji, odlučivati o tome kada će se
koristiti, određuje odredbe ... ovo uključuje i vojne tajne
koje su u opisane članku 16.
Članak 33. govori o tome da predsjednik i zamjenik predsjednika
potpisuju razne dokumente, odredbe i ostale akte države, i
nadalje se navodi da također mogu ovlastiti vladinog tajnika
da potpisuje iste.
Znači, Štrbac je uistinu bio odgovorna osoba.
On bez sumnje puno toga zna o "RSK" pa ipak niti
je bio ikad istražen od strane haaškog tužiteljstva niti je
bio pozvan kao svjedok protiv optuženika "RSK".
Carla Del Ponte - kao i njezini prethodnici- čini se, štite
ga. Čak i više od toga, koriste ga u optuživanju Hrvata, ali
su zato potpuno slijepi na njegovo sudjelovanje u udruženoj
zločinačkoj organizaciji, za koju su i sami potvrdili da je
postojala.
Štrbac se sam izjasnio o svojoj važnosti u istragama haaškog
tužiteljstva. Na okruglom stolu održanom u Beogradu u studenom
1998. godine na kojem su prisustvovali i članovi Suda- Štrbac
je izjavio kako ga je Haag zamolio da pronađe 293 svjedoka
kako bi oni mogli započeti istragu. Štrbac ne samo da je bio
instrument u pokretanju istrage protiv Hrvata nego i taj koji
je osigurao Haag s većinom dokaza.
Haag je pokazao koliko im je bitan Štrbac upućujući mu "Pismo
preporuke" kako bi mogao prikupiti novčana sredstva za
svoj "Veritas". Pismo preporuke potpisao je 2. ožujka
2000. godine zamjenik tužitelja Graham Blewitt opisujući kako
je " Veritas" "predvođen gospodinom Savom Štrbcem"
pomogao tužitelju "profesionalno, ozbiljno i odgovorno
prikupljajući informacije o određenim događajima koji su bili
u periodu od 1990-1995 u Hrvatskoj."
Veritas omogućuje "pristup"
žrtvama i svjedocima. Blewitt nadalje opisuje rad "Veritasa"
kroz njegova dva projekta koja bi "ukoliko budu dostatno
financirani" , "unaprijedili određene bitne istrage"
tužitelja koji "smatra svaku moguću potporu centru "Veritas"
kao vrlo važnim doprinosom radu samog Tribunala".
Nije ni čudno da se suđenje protiv Miloševića pretvorilo u
takvu farsu! Pola tužiteljstva surađuje s njegovim pomagačem
iz "RSK". Još gora je sama činjenica da mu pomažu
prikupljati novčana sredstva kako bi i nadalje mogao optuživati
Hrvate.
Porezni obveznici zemalja koje podupiru rad Tužiteljstva očekuju
da će njihov novac biti korišten kako bi se sudilo ratnim
zločincima. Zasigurno ne očekuju da će umjesto toga tužitelj
surađivati i podupirati takve kao što je Štrbac, koji i dalje
priželjkuje oživljenje zločinačke RSK.
Zamislite samo kakvi bi to bili prigovori da su hrvatski tužitelji
surađivali i podupirali rad dužnosnika ustaškog režima nakon
II. Svjetskog rata. Ili da to isto radi Londonski Scotland
Yard sa rasističkom britanskom nacionalnom strankom?
Naravno, kad bi haaško tužiteljstvo
bilo Scotland Yard, tada bi se optužnice protiv Hrvata zasigurno
poništile a oni sami postali bi predmetom istrage.
Shodno tome, svi slučajevi protiv hrvatskih generala trebali
bi biti odbačeni i zbog očitog dokaza pristranosti tužiteljstva.
Zbog Štbčeve upletenosti sav rad na hrvatskim slučajevima
trebao bi biti obustavljen a cijela stvar trebala bi biti
istražena.
A što reći o Carli Del Ponte, glavnoj
tužiteljici? Njezin ured surađivao je i javno podupirao nekoga
za koga su i sami znali da je bio dijelom "RSK"
- po njihovoj vlastitoj definiciji zločinačke organizacije.
Ukoliko su ovi dokumenti točni, Štrbac je sustavno omogučavao
i pomagao provođenje okupacije hrvatskog područja i priključenje
"Velikoj Srbiji" kao i krađu hrvatskog vlasništva.
Carla Del Ponte je odgovorna. Pod njezinim je potpisom večina
optužnica protiv Hrvata uručena a sve one temeljene su na
dokazima kojima ih je opskrbio jedan od najviših dužnosnika
"RSK".
Trebala bi učiniti pravu stvar i dati ostavku.
