|
BLEIBURG
BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT HRVATSKOGA NARODA:
MASOVNA PORATNA POGUBLJENJA NA BROJNIM STRATIŠTIMA I ŽRTVE HRVATSKIH
MARŠEVA SMRTI
Piše: Anđelko Mijatović
ODLUKA: PRESELJENJE U SIGURNIJA PODRUČJA (2)
Pod utjecajem zbivanja koja su se vrtoglavo odvijala
na
svjetskoj, europskoj pa i hrvatskoj političkoj i vojnoj sceni, posebno
nakon što su sovjetske snage napredovale prema Balkanskom poluotoku,
a potom sa snagama NOV-a sudjelovale u zauzimanju Beograda u listopadu
1944., potkraj te godine i u početku 1945. u NDH je glavno pitanje
očuvanje države.
Budući da su se postrojbe NOV-a i novouspostavljana komunistička vlast
veom okrutno obračunavali na zaposjednutim područjima sa svim stvarnim
političkim vojnim te klasnim i svim mogućim ideološkim protivnicima,
već na kraju listopada 1944. Vlada NDH donijela je odluku o preseljenju
svih ugroženih u sigurnija područja, pa i u Austriju, gdje su preseljene
neke obitelji viših i nižih ustaških dužnosnika i siročad.
Istodobno, dok su se širile
Istodobno, dok su se širile glasine da će novo
njemačko oružje preokrenuti stanje na bojištima i da će u antihitlerovskom
bloku doći do sukoba između zapadnih demokratskih saveznika i istočnih
komunističkih saveznika, poduzimale su se određene mjere za povlačenje
vodstva NDH s dijelom vojnih snaga i s ustaškim organizacijama u područje
Trećega Reicha.
Žestoke borbe uzduž bojišnice
Sredinom ožujka 1945. njemačko-sovjetska bojišnica protezala se Odrom
- Slovačkim rudnim planinama - Esztergom - Blatnim jezerom, uz područje
NDH i kroz njega nastavljala se Dravom od Donjeg Miholjca do njezina
ušća, Dunavom do sela Mohova te rijekom Bosutom prema ušću Drine pa
dalje crtom Bijeljina - Brčko - Doboj - Sarajevo - Banja Luka - Bosanski
Novi - Bihać -
Gospić - Karlobag, uz područje NDH i na njemu u dužini 1500 kilometara.
Na cijeloj toj bojišnici, ne uvijek taktički pokrivenoj, u početku 1945.
posebno su žestoke borbe vođene u Podravini, za Bjelovar, Viroviticu
od jeseni 1944., gdje su snage NOV-a nastojale uspostaviti mostobran,
na Bilogori; na Srijemskoj bojišnici: Mohovo - istočno od Tovarnika
- selo Ilinci - Batrovci - lijeva obala Bosuta - Lipovac (od 19. siječnja).
Zatim u istočnoj Bosni za Zvornik na Drini, u srednjoj Bosni za Travnik,
u dolini Neretve za Široki Brijeg, Mostar, Konjic, Ostrožac; na Ivan-planini
i u širem sarajevskom području (Jablanica - Ivansedlo - Podromanija
i drugdje) nakon što su snage Osmoga korpusa NOV-a u veljači ovladale
Širokim Brijegom (7. veljače), Mostarom i Nevesinjem (14.
veljače) te dolinom Neretve.
Također, žestoke borbe vodile su hrvatske oružane snage s četnicima
pukovnika Pavla Đurišića u početku travnja 1945. na Lijevča polju između
Bosanske Gradiške i Banje Luke, kad su se htjeli mimo dogovora s vlastima
NDH kroz Hrvatsku probiti prema Sloveniji i sjevernoj Italiji, gdje
bi se povezali s već postojećim četničkim snagama.
Četiri armije za konacano bračun s protivnikom
Završetku operacija Drugoga svjetskog rata na području
bivše Jugoslavije u proljeće 1945., uz opće napredovanje saveznika na
svim bojištima, prethodila je u početku 1945. reorganizacija snaga NOV-a,
koji je preimenovan u Jugoslavensku armiju, a za konačan obračun s protivnikom
- njemačkim i hrvatskim oružanim snagama, raznim četničkim skupinama
i slovenskim domobrancima - ustrojene su četiri armije: Prva, Druga,
Treća i Četvrta.
Ukupno je u tim četirima armijama bilo 287 tisuća boraca, u većini naoružane
najsuvremenijim naoružanjem, koje će
pomagati i drugim partizanskim formacijama: 6. i 10. korpusu u Slavoniji
i Hrvatskom zagorju, 4. i 11. u Lici i Gorskom kotaru, 7. i 9. u Sloveniji
te snagama Štajerske operativne zone, u čemu je 31 divizija bila u frontalnom
rasporedu, a 14 divizija u njegovoj pozadini, ukupno oko 500 tisuća
boraca, kao i sovjetska Crvena armija te Bugarska narodna armija.
Prethodila su i dva sastanka u Beogradu savezničkih i partizanskih vojnih
zapovjednika: 24. veljače sastanak vrhovnog komandanta Jugoslavenske armije, maršala Josipa Broza Tita, sa zapovjednikom
savezničkih snaga u Italiji, feldmaršalom Haroldom Alexanderom, te od 25.do 27. ožujka sastanak Tita sa zapovjednicima
četiriju jugoslavenskih armija kada je stvoren plan tih operacija.
Prema tom planu, Prva i Treaa jugoslavenska armija trebale su probiti
hrvatsko-njemačku obranu u Srijemu, napredovati kroz Slavoniju, uz Dravu
i Savu prema Koruškoj; Četvrta armija iz sjeverne Dalmacije i Like trebala
je probiti njemaeko-hrvatsku
obranu u Lici i Pounju, napredovati uzduž Jadranske obale prema Rijeci
i Trstu, a Druga armija i Sarajevska operativna skupina korpusa trebale
su zauzeti dolinu Bosne i sve do Dervente i Bosanskog Broda i dalje
napredovati kroz Posavinu prema donjem Pounju i uz desnu obalu Save.
Sa završnim operacijama počinje Četvrta armija
Da bi se privuklo protivnieke snage, odlueeno je da sa završnim operacijama
poene Četvrta jugoslavenska armija pod zapovjedništvom generala Petra
Drapšina iz Sjeverne Dalmacije i Like, koja je od 20. ožujka do sredine
travnja u ličko-primorskoj operaciji probila njemačko-hrvatsku obranu
Bihać -
Gospić Karlobag, zauzela Bihać (28. ožujka), Gospić, Perušić, Karlobag
i Pag (4. travnja), Otoeac i Brinje (6. travnja),
Senj (9. travnja), Ogulin (10. travnja), otok Rab (12. travnja), Novi
i Crikvenicu (15. travnja), itd.
Istodobno su, nakon što su hrvatske i njemačke snage noću sa 4. na 5.
travnja napustile obranu na Ivan-planini, a potom i Sarajevo povlaećai se prema Slavonskom Brodu, snage JA zauzele Sarajevo
(6. travnja), Visoko (7. travnja), Zenicu (11. travnja), Žepče i Zavidoviće
(15. travnja), Derventu (19. travnja).
Druga jugoslavenska armija pod zapovjedništvom generala Koče Popovića, da bi presjekla povlačenje njemačkih i hrvatskih
oružanih snaga dolinom Bosne, krenula je 5. travnja dolinom rijeke Spreče
prema Doboju, zauzela Brčko (7. travnja), Doboj (17. travnja), potom i Posavinu do Bosanskog Broda,
koji je zauzela 19. travnja i napredovala dalje prema Pounju.
Napuštanje ugrožene Srijemske bojišnice
Kao uvod u proboj Srijemske bojišnice, partizanska
Južna operativna skupina armija zauzela je noću s 2. na 3. travnja Bijeljinu, zatim čitavu Semberiju, i do 12. travnja s dvjema divizijama
pokraj Brčkog forsirala Savu, zauzela položaje između Save i Vrbanje,
nasuprot Županji i Gradištu, gdje se spojila s dvjema partizanskim divizijama
bosutske operativne skupine.
Snage Treće jugoslavenske armije pod zapovjedništvom generala Koste
Nađa noću s 11. na 12. travnja 1945. nedaleko od Valpova glavnim su smjerom forsirale Dravu i zauzele Valpovo i Belišće,
a na pomoćnim smjerovimam snage Bugarske narodne armije forsirale su
Dravu kraj Donjeg Miholjca.
Snage Treće jugoslavenske armije forsirale su Dravu i Dunav i u području
Sarvaša i Dalja, ali su bile odbačene. Iste su noći forsirale Dunav
između Opatovca i Sotina, čime je ugrožena Srijemska bojišnica koju
su njemačke i hrvatske snage napustile 12. travnja. Snage Prve jugoslavenske
armije pod zapovjedništvom generala Peke Dapčevića krenule su u progon
protivnika, zauzimajući Vukovar, Tovarnik i okolna sela i dalje kroz
Slavoniju smjerom Vinkovci - Brod - Nova Gradiška - Ivanić Grad - Zagreb.
Izvlacenja njemackih i hrvatskih snaga iz Bosne
U nastavku borbi snage JA zauzele su Vinkovce
i Županju (13. travnja), Osijek i Bizovac (14. travnja), Donji Miholjac
(15. travnja). Zauzimanjem Valpova i Osijeka snage Treće armije uništile
su većinu protivnikovih snaga na desnoj obali Drave i nastavile ga progoniti
prema prometnici Đakovo - Našice i smjerom Našice - Virovitica - Varaždin.
Nakon borbi od 14. do 15. travnja, njemačke i hrvatske snage, uspostavile
su obranu na crti Donji Miholjac - Đakovo -
Jaruge - ušće Bosne radi izvlačenja njemačkih i hrvatskih snaga iz Bosne.
Nakon žestokih borbi te su položaje napustile i uspostavile novu obranu na crti Novi dravski kanal - Voćinski potok
- Orahovica - Kutjevo - Pleternica - Kapela - Batrina - rijeka Vrbas.
U daljnjim borbama snage JA zauzele su Đakovo i Našice (16. travnja),
Orahovicu (18. travnja), Slavonski Brod i Pleternicu (20. travnja), Požegu (21. travnja), Banju Luku (22. travnja), Bosansku
Gradišku (23. travnja), Novu Gradišku (24. travnja) i Viroviticu (25.
travnja).
(Nastavlja se) |
|
