28.GODIŠNJICA VUKOVARSKOG STRADANJA U DOMOVINSKOM RATU

17.studeni 2019.
PROGRAM OBILJEŽAVANJA 28.OBLJETNICE
Vukovarci u ponedjeljak obilježavaju najbolniji dan svoje povijesi "Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

Komemorativnim skupom u dvorištu vukovarske bolnice te kolonom sjećanja gradskim ulicama do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata Vukovarci ali i cijela Hrvatska prisjetit će se u ponedjeljak, na 28. obljetnicu sloma obrane Vukovara, najbolnijih dana u novijoj povijesti toga grada. VIŠE


27. GODIŠNJICA VUKOVARSKOG STRADANJA U DOMOVINSKOM RATU


19. studenoga 2018.
27.GODINA POSLIJE
Obilježavanje stradanja Borovo naselja
Danas je 27 godina od napada na srpskog agresora na vukovarsku četvrt Borovo. Obilježavanje godišnjice stradanja hrvatskih branitelja i civila Borova naselja počelo je jutros komemorativnim skupom pod sloganom "Žrtva Borovo naselja za Domovinu"VIŠE


18. studenoga 2018.
RANE SU JOŠ OTVORENE
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
Dan je sjećanja na žrtvu Vukovara - tragediju golemih razmjera, koja se dogodila u studenom 1991. na krajnjem istoku Hrvatske, kad je prije 27 godina grad pao u ruke JNA i srpskih paravojnih postrojba.
VIŠE


18. studenoga 2018.
27.GODINA POSLIJE SJEĆANJA ŽIVA
Diljem Hrvatske paljene svijeće za žrtve Vukovara i Škabrnje
Uoći Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnju, kad je prije 27 godina srpski agresor ptpomognut vojskom JNA, izvršio zločin i agresiju diljem Hrvatske su zapaljene svijeće. VIŠE

17.studeni 2018.
PROGRAM OBILJEŽAVANJA
Dan sjećanja na velikosrpsku agresiju na Vukovar
Vukovarci mjesec studeni proživljavaju u prisjećanju na strahote kojima su bili izloženi u velikosrpskoj agresiji, a posebno nakon što je 18. studenoga 1991., VIŠE



14.GODIŠNJICA PADA VUKOVARA


19. studenoga 2005.
14. GODIŠNJICA VUKOVARSKOG STRADANJA U DOMOVINSKOM RATU

U spomen na 18. studenoga 1991. godine, kada je nakon gotovo tromjesečne srpske opsade slomljen otpor vukovarskih branitelja, u Vukovaru se obilježava 14. obljetnica vukovarskog stradanja u Domovinskom ratu.

Program obilježavanja, koji se ove godine održava pod geslom "Gdje da tražim sina svoga", počeo je komemorativnom svečanošću "Žrtva Vukovara za domovinu" u krugu Opće bolnice Vukovar. Sudionici obilježavanja vukovarske tragedije u Domovinskom ratu potom su se u Koloni sjećanja, predvođeni stjegonošama koji nose stjegove RH, Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vukovara, 204. vukovarske brigade i Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, uputili prema Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata. Po policijskim procjenama u ovogodišnjoj Koloni sjećanja, dugačkoj tri kilometra, sudjelovalo je oko 15.000 ljudi koji su danas u Vukovar stigli iz svih hrvatskih krajeva.

U spomen na vukovarsku tragediju vijence podno spomen-obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata položila su državna i druga izaslanstva. U ime predsjednika države počast žrtvama srpske okupacije Vukovara polaganjem vijenca i paljenjem svijeće odalo je izaslanstvo predstojnika Ureda predsjednika Republike s Borisom Špremom na čelu. U ime Hrvatskog sabora vijenac je položio i svijeću zapalio predsjednik Sabora Vladimir Šeks, a u ime Vlade potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor.

Počast žrtvama polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odala su i izaslanstva Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Udruge branitelja Domovinskog rata, Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH i MUP-a predvođenih ministrima Berislavom Rončevićem i Ivicom Kirinom, Koordinacija udruga proizišlih iz Domovinskog rata grada Vukovara, Vukovarsko-srijemske županije, gradova Vukovara i Dubrovnika te Misije OESS-a u Hrvatskoj. Počast je prvi put odalo i izaslanstvo 204. vukovarske brigade predvođeno ratnim zapovjednicima te postrojbe koja je branila Vukovar Milom Dedakovićem Jastrebom i Brankom Borkovićem Mladim Jastrebom.

Nakon polaganja vijenaca, misu zadušnicu za poginule i nestale u Domovinskom ratu predvodio je požeški biskup mons. Antun Škvorčević. U propovijedi je požeški biskup poručio kako bi bilo tragično kad bi oni koji su stradali u ratu postali zarobljenicima mržnje koja im je nanijela toliko zla. Veličina vukovarskih branitelja, kako je rekao, nalazi se u spoznaji da "oni nisu išli protiv nekoga i otimati nekomu, nego su se borili za svoje obitelji i domovinu".

Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza 1991. Vojno znatno nadmoćnijem i brojnijem neprijatelju suprotstavilo se oko 1.800 hrvatskih branitelja koji su grad uspjeli braniti sve do 18. studenoga, kada je slomljen i posljednji otpor branitelja. U gotovo tromjesečnoj opsadi u potpunoj blokadi u Vukovaru se nalazilo oko 15.000 ljudi, a na grad je padalo osam do devet tisuća granata na dan. Prema podacima Opće bolnice u srpskoj agresiji na Vukovar 1991. ukupno su stradale 1.624, a ranjeno je 2.557 osoba. U progonstvo je protjerano 22.000 Hrvata i ostalih nesrba. Na popisu zatočenih i nestalih iz Domovinskog rata iz Vukovarsko-srijemske županije još je 510 osoba. HRT (www.hrt.hr)

14 godina od vukovarske tragedije

18. studenoga 1991. godine pao je Vukovar. Prošlo je 14 godina od toga dana, a Vukovar, iako danas slobodan, nikada više nije postao ono što je bio. Stravični prizori koji su se tog ratnog mjeseca studenog prikazivali na svim televizijskim postajama bivše države, ali i šire, kao da su toga dana na trenutak zaustavili vrijeme.

Bio je to trenutak koji je zauvijek obilježio Hrvatsku. Snimka uplakane 6-godišnje Željke Jurić obišla je i potresla sav civilizirani svijet. Ništa manje potresno nije bilo vidjeti snimku muškarca 50-ih godina kojega jednom od razrušenih vukovarskih ulica vode četiri neprijateljska vojnika.

Svaki je vojnik na sebi imao drugačiju kombinaciju vojne odore, tako da je teško reći je li se radilo o četnicima ili JNA. Jedini razlog zbog kojeg ovo navodimo jest taj da se srpska vojska kasnije pravdala da pokolj na Ovčari nije počinila JNA već odmetnuti pojedinci koji su okaljali ugled "hrabre jugoslavenske vojske".

Desetak tisuća vojnika, stotine artiljerijskih oružja, tisuće komada dugih i kratkih cijevi osobnog vatrenog oružja, oklopnjaci, tenkovi i avioni ispalili su i bacili od 24. kolovoza, kada je bio prvi napad jugo-avijacije na položaje tadašnjeg Zbora narodne garde (ZNG) u Borovom naselju, pa do 19. studenog, kada je prestao i posljednji otpor hrvatskih snaga, na desetke tisuća tona raznih vrsta bombi, granata, raketa i ostalog streljiva.

U Vukovaru je u potpunoj blokadi u listopadu i studenom 1991. u podrumima i skloništima živjelo oko 15.000 ljudi, dok je na grad svakodnevno padalo od 9.000 do 12.000 granata, od čega dio i na gradsku bolnicu.

Nemoguće je i zamisliti što bi se dogodilo da je grad lakše pao i da se sva ta količina čelika i baruta, ali i ljudske mrženje, sručila na ostale dijelove Hrvatske. Iako je grada toga dana pao u srpske ruke, bila je to Pirova pobjeda.
Snimka četničke čete koja pjeva stravičnu pjesmu "Slobodane pošalji salate, biće mesa biće mesa klat ćemo...", kao i ona na kojoj euforični JNA major Veselin Šljivančanin drži prodiku predstavniku Međunarodnog komiteta crvenog križa Nicholasu Borsingeru, te cijeli niz ostalih stravičnih snimki i fotografija razrušenog grada čije su ulice bile prekrivene leševima pobijenih Vukovaraca, u očima svjetske javnosti pokazale su kako je zapravo Vukovar oslobođen i tko su njegovi oslobodioci.

Preživjeli Vukovarci godinama nakon toga svake jeseni, a osobito 18. studenog, u svojim sjećanjima proživljavaju strahotu koju su tada prošli. Onima koji su tragediju Vukovara pratili preko TV ekrana i iz svojih toplih soba, činilo se - i danas se čini, da su nesretni oni koji su tada poginuli. Ali pokuša li netko danas od preživjelog Vukovarca izvući priču o ratu, brzo se dođe do zaključka da je možda bolje onima koji nisu među živima, jer neki preživjeli u svojim glavama i danas još "ratuju".

Nezahvalno je u priči o bilo kojem masovnom stradanju spominjati brojke, jer i jedna je žrtva mržnje previše. Ipak radi sagledavanja težine vukovarskog zločina spomenimo da se prema posljednjim podacima smatra da je u borbama na vukovarskom ratištu poginulo 1.624 hrvatskih branitelja i civila.

Oni koji su pronađeni, otkriveni su na Ovčari i ostalim masovnim stratištima, ali ni dan danas ne postoji konačan popis osoba koje su nestale iz Vukovara. Posljednji podaci govore da Hrvatska još uvijek traži više od tisuću nestalih ljudi s toga područja.

Što se tiče glavnih aktera rušenja Vukovara, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića i Mile Mrkšića, sva trojica se nalaze u Haagu gdje im se za pokolj 264 hrvatska civila na Ovčari sudi pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.

Spomenimo da se Mrkšić dragovoljno predao 15. svibnja 2002., a Radić i Šljivančanin nakon uhićenja u svibnju i srpnju 2003.

Krajem listopada je pred haškim sudom svjedočila ravnateljica vukovarske bolnice dr. Vesna Bosanac koja je vukovarske ratne dane provela s ranjenicima. Sudu je ispričala svjedočanstva koja su podsjetila na tadašnju ratnu patnju, a koja zapravo teško terete Šljivančanina, Radića i Mrkšića po zapovjednoj odgovornosti.

Kada se govori o Vukovaru i njegovom stradanju treba spomenuti i novinara Radio Vukovara Sinišu Glavaševića koji je 1991. godine slao dramatična izvješća o granatiranju grada. Glavašević je jedan od zarobljenika kojeg su srpski vojnici strijeljali na Ovčari.

Za kraj priče ostavili smo hrvatske branitelje. Bilo bi prema Vukovarcima nepravedno ne spomenuti legendarnog zapovjednika obrane grada Blagu Zadru, koji je poginuo u listopadu 1991. godine, a koji je Vukovarce svojom hrabrom i mudrom taktikom borbe trajno zadužio.

Nedavno je hrvatska vlast konačno priznala vojni status postrojbi koja je 1991. branila Vukovar.

Riječ je o čuvenoj 204. brigadi kojoj je sadašnji ministar obrane Rončević, uz suradnju ratnih zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića "Jastreba" i Branka Borkovića "Mladog Jastreba", priznao status brigade čim su riješena i druga pitanja, poput počasnih promaknuća, pripadnika te brigade. Zapovjednici Dedaković i Borković danas žive mirnim obiteljskim životom.

Vukovarci i vukovarski branitelji uglavnom su se vratili u svoj grad koji na žalost još uvijek nije ono što je nekad bio. Vukovarsko-srijemska županija najsiromašnija je u cijeloj Hrvatskoj, a uz nezaposlenost najveći je problem trajna netrpeljivost između Vukovaraca, Hrvata i Srba, koji su se nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja vratili u porušeni "grad heroj".INDEX (www.index.hr)



O VUKOVARU

Povijest grada Vukovara
Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuiranom slijedu putem brojnih arheoloških lokaliteta.

Vukovarski dani rata
Tijekom 1990. godine u republikama bivše Jugoslavije održani su višestranački parlamentarni izbori. Prvi puta u dvadesetom stoljeću u Hrvatskoj osnovan je višestranački sabor novoosnovanih građanskih stranaka. Slično se dogodilo i u drugim republikama osim u Srbiji gdje je na vlasti ostala komunistička partija mijenjajući svoj naziv u socijalistička.

REPORTAŽA O VUKOVARU

Reportaža Borisa Dežulovića: Leš grad koji se pamti (zapisano 2010.)