23.prosinca 2022
U SUSRET BOŽIĆU
Božićna poruka kardinala Bozanića




Poruku zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića za Božić 2022. prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

1. Sam spomen riječi Božić budi u nama nepregledan niz osjećaja, slika, sjećanja; povezuje nas s ljudima i događajima; obogaćuje naše doživljaje i unosi radost u našu sadašnjost; daje utjehu i učvršćuje nadu; širi poglede. U toj širini raznolikosti, uz sve teškoće koje živimo, temeljno je obilježje da je Božić drag i lijep.

Ujedno smo svjedoci da se Božić može različito shvaćati i živjeti; da se Božić može čak pokušati iskoristiti za ciljeve koji su u suprotnosti s kršćanstvom. Tako se Božić i božićno vrijeme ponegdje vide kao bajkovito ozračje, iluzija i poželjan bijeg od stvarnoga života, umjesto da ga se prihvati kao darovana blagodat naše sadašnjosti koja omogućuje svakomu čovjeku doživjeti sreću i ublažiti rane.

Smatram da je jedan od plodonosnijih putova za otkrivanje ljepote Božića onaj što nam ga pokazuju pastiri. Pokušajmo Božić, taj Događaj nad događajima, gledati s motrišta najmanjih. Pastirima je prvima naviještena Betlehemska radost; njih je prve »obasjala slava Gospodnja« (Lk 2, 9) i oni su, nakon Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa, bili prvi pred rođenjem utjelovljenoga Boga. Pozvani od anđela, oni su se te noći spremno odazvali.

U prisutnosti pastira, tih materijalno siromašnih ljudi, susreću se: nebesko svjetlo, dostojanstvo čovjeka, poštovanje, služenje i davanje hvale Bogu. U čudesnom svjetlu te noći vidljive su razne ljudske potrebe i ranjenosti, kao i povezanost stvorenoga svijeta i čovjeka koji je kruna Stvaranja.

2. Isprepletenost neizrecive uzvišenosti i ljudske neznatnosti uvodi nas u iskustvo apostola Pavla: »Kad
sam slab, onda sam jak« (2 Kor 12, 10). Josip i Marija u svojoj su slabosti susreli jakost Božje milosti. U
Betlehemu su tražili mjesto, zapravo čovjeka koji bi otvorio prostor za Boga, prostor za Bogočovjeka i za snagu njegove milosti u kojoj je sva naša jakost i sigurnost.

Božja se milost ne nameće. Ona traži ljudsku slobodu, prihvaćanje i ljubav. Samo se tako stvara zajedništvo koje nadilazi povijest i prolaznost. I koliko god bila prepoznatljiva blizina ljudskosti koja se nalazi u Božiću, istinska je ljepota Božića u izvorištu te ljudskosti, u Božjoj ljubavi i u njegovu daru spasenja, to jest u vječnoj radosti. Po tom smo otajstvu i mi uključeni u trojstvenu Božju ljubav po Kristu, u kojem smo »baštinici Božji« (Rim 8, 17). To udioništvo u Božjem životu utemeljuje sav kršćanski život. U Božiću se susreću Božji silazak s nebeskih visina i čovjekova nastojanja da se uzdigne i susretne Boga.

Za razliku od pristupa koji se temelje na umnažanju moći, otajstvo Kristova rođenja – snagom
prihvaćanja Božje milosti – omogućuje nam ljudsku i Božju blizinu po kojoj i obitelj i Crkva i domovina
postaju mjesta prihvaćanja i susretišta, u kojima se rado boravi i iz kojih se nerado odlazi.

Nalazimo se u vremenu u kojem snažnije živimo Crkvu kao sinodu, kako u sinodskome hodu Crkve zagrebačke tako i čitave Crkve. Na tom sinodskom hodu Crkva se susreće sama sa sobom, u nastojanju da bude što vjernija Kristu i poslanju što ga je od njega primila. Crkva, u istinskom susretu sama sa sobom, nanovo susreće Krista kojega nosi svijetu i obnavlja svoj misionarski naviještaj evanđelja. U tom susretu i na tom putu Crkva se i sama pomlađuje. Crkva zagrebačka u godini koja je pred nama dublje će ući u razmatranje i provođenje odluka naše Druge nadbiskupijske sinode.

3. Braćo i sestre, božićna ljepota obnavlja obitelji jer nas poziva na zajedništvo i okupljanje; na jačanje
nutarnjih poveznica koje uspijevaju odolijevati i najvećim izvanjskim kušnjama. Koliko je samo obiteljima potrebno jedinstvo, blizina, razumijevanje, povjerenje, a koliko prijete podjele, nesloge, otuđenja, strahovi, razni lomovi i rastave. Božić obnavlja obitelji, jer nam pomaže pronaći najvažnije, ono što istinski volimo i za čim težimo; zaustavlja našu žurbu da bismo našli vremena za radost i da ne vidimo samo nezadovoljstva. Obitelj nam pruža sigurnost i prihvaćenost i dok su mnogi u strahu za obitelj, upravo je obitelj vrjednota u kojoj se rađa hrabrost i žrtva.

Otajstvo Kristova rođenja izgrađuje našu mjesnu i sveopću Crkvu u sinodskom hodu, nastavljajući izgrađivati naše vjerničke zajednice tako da u njima žive blagodati božićne ljepote: otvorene Božjemu svjetlu, u trajnom osluškivanju Božjega plana, povezane molitvom, ponizne u prepoznavanju darova, privlačne za ljude koji osjećaju da prolaznost ne ispunja ljudsku čežnju.

Bez obzira na našu grješnost i neuspjehe, kao Crkva još više možemo biti Kristova prisutnost koja očituje
radost i koja se brine za ljude te ih vodi u zagrljaj našega Stvoritelja i Oca. Stoga vas pozivam da se ne ustručavate uključiti u život svoje župe; da u njoj prepoznate i pronađete svoj dom, dom uzajamnoga darivanja i potpore, dom koji proširuje vašu obitelj i pruža izvor snage za življenje u raznim okolnostima. To je potrebno svakomu od nas, ali posebice djeci i mladima, jer su i župe, crkvene zajednice sveobuhvatni životni prostori u kojima se odgajamo za velikodušnost, ljubav i dobro, za istinske vrjednote.

Božićna ljepota oplemenjuje i našu hrvatsku domovinu. Otajstvo Božića u našem je narodu od starine bilo nadahnuće, radost i utjeha, svjetlo i nada. U sadašnjem trenutku osjećamo širenje stanovitoga životnoga umora i bezvoljnosti. I nas zahvaćaju teškoće života ljudi u suvremenoj civilizaciji, a to su otuđenost, nesigurnost, strah i tjeskoba. Na te se osjećaje nadovezuje namjerno isticanje loših primjera, a
neprepoznavanje dobra u našoj sredini koje je uvijek pokretač preobrazbe.

Božić daje novu i neočekivanu perspektivu jer dolazi od Boga i njegove ljubavi, jer nije djelo ljudskoga sebičnoga domišljanja. Naše je vjerničko poslanje mijenjati perspektivu: od stvaranja negativnoga ozračja i grijeha što zatvara pogled do spasenja koje otvara radosti življenja i kada je najteže. Ponavljam poziv da gradimo savezništvo u dobru. I u ovo predbožićno vrijeme imamo više razloga za radost i zahvaljivanje u našoj hrvatskoj domovini. Širimo pozitivno ozračje prepoznajući dobro u svojoj sredini.

4. Braćo i sestre, Božić je lijep jer nam približava Boga koji nas pohađa. U svima koji zastanu pred tim događajima pali se tračak svjetla koje izvire iz Božje ljubavi. Božić je lijep osobito kada nas susretne u vjeri, jer daje živjeti iz vjere. Božićna je ljepota plod Božjega djela spasenja kojega smo mi postali dionici Utjelovljenjem, Uskrsnućem i darom Duha Svetoga. Samo Božja ljubav postala tijelom, rođenim u
Betlehemu i raspetim na Kalvariji, može nadvladati proturječnosti povijesti, njezine tragedije i umiranja u svakom vremenu. Ljepota milosti djeluje i u našoj molitvi za mir u patnjama ljudi, pri čemu nam je duboko u srcu Ukrajina i njezina izloženost ratnim stradanjima. I ondje se Kristovo tijelo neshvatljivo ranjava, ali znamo da njegove rane ne prestaju sjajiti vječnom ljepotom.

Istinska ljepota dolazi darom Božjega svjetla, što nije tek prolazan doživljaj. Ona nam se daruje u molitvi, napose u sakramentima u kojima primamo život u Duhu Svetom, a zatim i u raznim oblicima dobra što proizlaze iz istoga Duha. Ljepota privlači, pokreće, nudi novi pogled i preobražava. To su doživjeli pastiri u božićnoj noći, u jednostavnosti svoga posla, u slušanju neba i zemlje, u poniznom dolasku do svjetla, u spremnom povratku sa svjetlom u srcu.

Braćo i sestre, Božić je vrijeme povrataka i novosti. Ako se vratimo Božiću, Božić će nas vratiti nama
samima, vratit će nas bližnjima, zajedništvu, Crkvi i domovini; vratit će nas ljepoti novosti koja ne dijeli, ne otuđuje, ne prijeti i ne unosi tjeskobu.

Čestitajući vam Božić, molim Gospodina da vas obdari božićnom ljepotom i prati svojim blagoslovom i mirom u domovini i diljem svijeta.

Sretan Božić i blagoslovljena nova 2023. godina!

kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
U Zagrebu, O Božiću 2022. godine.

ika.hr/HIC-vijesti .hr
foto: arhiv